|
|
Skillet : "Open Wounds"
In the dark with the music on
Wishing I was somewhere else
Taking all your anger out on me, somebody help
I would rather rot alone
Then spend a minute with you
I'm gone, I'm gone
And you can't stop me from falling apart
'Cause my self-destruction is all your fault
[Chorus]
How could you, how could you, how could you hate me?
When all I ever wanted to be was you?
How could you, how could you, how could you love me?
When all you ever gave me were open wounds?
Downstairs the enemy sleeps
Leaving the TV on
Watching all the dreams we had turn into static
Doesn't matter what I do
Nothing's gonna change
I'm never good enough
And you can't stop me from falling apart
'Cause my self-destruction is all your fault
[Chorus]
How could you, how could you, how could you hate me?
When all I ever wanted to be was you?
How could you, how could you, how could you love me?
When all you ever gave me were open wounds?
Tell me why you broke me down and betrayed my trust in you
I'm not giving up, giving in when will this war end?
When will it end??
You can't stop me from falling apart [3X]
'Cause my self-destruction is all your fault.
[Chorus]
How could you, how could you, how could you hate me?
When all I ever wanted to be was you?
How could you, how could you, how could you love me?
When all you ever gave me were open wounds?
Simple Plan : "Welcome To My Life"
Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like (what it's like)
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life
A OVU PJESMU POSVEČUJEM JEDNOJ OSOBI...
Within Temptation : "Memories"
In this world you tried
Not leaving me alone behind
There's no other way
I'll pray to the gods let him stay
The memories ease the pain inside,
Now I know why
All of my memories keep you near
In silent moments
Imagine you'd be here.
All of my memories keep you near,
Your silent whispers, silent tears
Made me promise I'd try
To find my way back in this life
I hope there is a way
To give me a sign you're okay
Reminds me again it's worth it all
So I can go home
All of my memories keep you near
In silent moments
Imagine you'd be here
All of my memories keep you near
Your silent whispers, silent tears
Together in all these memories
I see your smile
All of the memories I hold dear
Darling, you know I'll love you
till the end of time
All of my memories keep you near
In silent moments,
Imagine you'd be here
All of my memories keep you near,
Your silent whispers, silent tears
All of my memories...
| ožujak, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
XXX
Kako je život postao sranje i zašto je to tako, neznam... Al da je sranje... U to sam potpuno uvjerena.... I tako će ovdje bit moja filozofija života, I zašto ga živjeti, ako je sve što na kraju dobijemo, bol.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ivy : An Angel In Pain
Evo. Praznici. Napokon.
Nažalost, čini mi se da neću baš tak puno odmarat koliko bi htjela, mora se učit. Kvragu.
Rođendan je prošao, hvala Bogu.
Sa najboljom frendicom opet sam si najbolja. Ahhhh... Izludit će me to. Malo smo si ko nokat i prst a druge dane pojma nemam na čemu smo. Ja sam uvjerena da će me to jednog dana života koštat. To kaj dam ljudima da se tako igraju samnom i mojim osječajima. To kaj uvjek popuštam. Kvragu.
Sa "dečkom" sam još uvjek....u vezi. Ja stvarno neznam kak to okončat... Dečko je stvarno super, i drag, i simpa. I volim ga ja, al mislim da ga volim vie ko brata, frenda, nego ko... pa... dečka. Jednostavno me ne privlači. Ni malo. Mislim nisam ja tip osobe koja nebi hodala s dečkom ak nije prezgodan. Al mora me bar privlačit. Imat onu iskru. Mene on NIMALO ne privlači. A žao mi je njega. Ja vidim da je on ful zaljubljen u mene. A uz sranja kakva mu je stari napravio ovo bi ga slomilo, da prekinemo. Al kad ja nemogu više, on me guši. Sa svojim pričama o budučnosti, godinama, kad ja jedva vidim nas u idučem tjednu. Ali kako da mu to kažem? Kako da mu to objasnim bez da ga povrijedim? Nikako. Moram se pomirit s činjenicom da sam grozna osoba koja voli povrijedit ljude. Da. A što je još najbolje ful mi se sviđa jedan drugi dečko. Savršeno ne? A da ja sam ostanem s ovim i živim život totalno nesretna? Mislim da bi to bilo najbolje za sve.
Sutra je Uskrs. Pa sretan vam svima bio, stvarno.
A ja, ja sam zaključila da ja imam najviše problema s obitelji na prznike.
Jednu novi godinu provela sam zatvorenu na balkonu. malom balkonu. U tankoj majci a vani bilo užasno hladno. Da, još se sječam te hladnoče. Brrrrr....
Ovaj Božić provela sam zatvorena u kompjuter sobi sa muzikom do daske u suzama, iz razloga što su svi kompletno zaboravili na mena. No nije to bitno sad.
Na Uskrs nebi trebalo bit problema. Nadam se.
Pozdrav svima koji čitaju ovo.
I svima koji su komentirali, HVALA.
Ako vam ne uspijem ostavit koment ( kao što prošli put nisam mogla ) to je zato što je moj komp totalno gay. Daklem...
Pozz!
I sretan Uskrs!
xoxo
<3
Sutra mi je rođendan.
Za sada, imam dojam da ću rođendan provest potpuno zdeprano.
Razlozi :
1. Čini mi se da vise nemam najbolju frendicu. Jos jedna svađa. Ko da je sve sto vise radimo samo svađa. Imam dojam da ona samo trazi razloge da se posvađamo, sad kad ima nove frendice, koje su joj kao, isto naj, al ja sam joj ono, GLAVNA i bolja od njih. Zapravo to sve ovisi. Kad joj trebam, onda sam joj naj, a kad ne, onda me samo odjebe ko da sam nitko, ko da nemam osječaje. Samo još jedan razlog zašto plačem noću. Ona ko da nezna kolko mi je stalo do nje. A možda ju jednostavno nije briga. No pitanje je, kako će moj život izgledat bez nje? Neznam. Kaos. Moram priznat, stvarno sam se vezala za nju. No ja to radim. Vežem se za ljude. I onda plačem kad mi slome srce. Zašto sam ja tako prokleto glupa?
2. Imam totalno propalu vezu, sam što to nitko osim mene ne shvača. I neznam kako ju prekinut. Neznam dali uopće želim. No problem je u tom što ja zapravo uopće neznam što želim. A On, On zna. On zna savršeno dobro što hoće i isplanirao je cijeli život, samnom. Ne. Neznam što želim, ali jednu stvar znam. Ova veza, nema budućnost.
3. Razred je koma. Nevjerojatno je koliko mi fali osnovna. Ti ljudi tamo, svi su bili toliko zabavni, kao velika obitelj. I nije nikog bilo briga kakve mane imas, nego su ih prihvatili kao dio tebe, odrasli su s tobom, znali su te. A razred u kojem sam sad, jos uvjek je potpuni stranac meni, čak i nakon godinu i pol. No ima izuzetaka, za neke mi se čini da ih poznam cijelu vječnost.
4. Za nekoliko sati imat ću 16., a nemogu se sjetit jedne stvari koju sam zapravo postigla u životu. Jedne osobe kojoj ću zauvjek ostat u pamčenju. Kao zrak.
Više uopće neznam tko sam ja. Kao da na svoj život gledam kroz staklo, kao na nečiji tuđi život, ne moj. Samo ne moj.
Sad kad se pogledam u ogledalo ni najmanje neznam tko je odraz koji gleda u mene. Neka otužna cura sa slomljenim snovima, umorna od svijeta.
I tako stojim i gledam u svoj odraz a jedina stvar koju želim reć je : "Bok, ja sam Kat. Ko si ti? Molim te...nemoj me slomit."
Dakle, jučerašnji dan završio je bolje nego očekivano. Završio je 1 i pol satnim razgovorom sa frendicom u kojem smo obje listale svoje probleme. Iako mi je Ona strogo zabranila da idem van, uspjela sam starog nagovorit da me pusti da odem kod best frendice gledat film. Da, ziher, u subotu navečer ja ću gledat film. I pustio me. Haha, kako je bio lijep pogled na njeno lice. Haha.
I tako smo tumarale po gradu Zagrebu, od birca do birca, sa ponekim, ugodnim iznenađenjima. Da, da. Dakle sve u svemu, jučerašnji dan, ocjenila bi sa...um...7/10... I taj 7 samo zbog završetka večeri. Inače bilo bi... -1/10.... LOL...
Nego, cijelo jutro imam unutarnje dvojbe. Dečko s kojim sam, mene obožava, voli, planira cijeli život oko mene, a ja njega. Pa , baš i ne. Mislim, volim ja njega, al mislim da je to više ono... U svakom slučaju, nevolim ga koliko on mene voli, i to me ubija. Stvarno. Sve, ali sve bi dala da ga jednostavno volim tako, na taj način, al ne, jednostavno me... neprivlači. A tako je dobar, i savršen. Za razliku od ostatka svijeta stalo mu je do mene, i neželim ga povrijedit, ni najmanje, pogotovo zato što znam kako je to. Biti potpuno slomljen. I neznam što da radim. Naša veza, je jednostavno osuđena na propast, kako on to nevidi?
A isto tako, da ga izgubim, uhvatila bi me velika depra. Jedina osoba kojoj je stalo do mene, ili jedna od rijetkih, nestala bi iz mog života.
Ubija me to. Polako. Kao da nemam dovoljno stvari.
Stvarno, ako ja doživim 35 rođendan, kupit ću vilu na Hawaiima.
Pozz, za sada.
Kako da počnem. Ne baš od samog početka, to nebi imalo smisla. Ne. A kada su sva sranja počela, više ni sama nisam sigurna. Imam osječaj kao da mi je 150 godina, samo čekam da kad ću napokon izdahnut, il, ajmo malo realnije, kad će me tramvaj strefit.
Bol. To je sad već postao sastavni dio mog života. 'Pain is the only thing that's real.', haha, fakat volim tu rečenicu. A najbolje mi je kad me ljudi pitaju 'I kako život?' onak osmjeh od uha do uha, a u mojoj glavi jedva krpam kraj s krajem, skupljam male komadiće mog srca koje gubim putem, i dođe mi da ih zadavim, i to onako sa guštom. No šta da im kažem? Da im počnem pričat o novoj razini usranosti koj je moj patetičan život dosegao? Ko da im je stalo do tog...Ne. To pitaju samo tako, iz uljudnosti, i kaj drugo napravit neg nabacit jedan od mnogih vrlo dobro uvježbanih fake osmjeha i izvali najmračniju laž ikad : 'A eto, super, nemre bolje.' 
A Ona se uvjek mora petljat u moj zivot, nahuskavat starog protiv mene : 'Kaj ti ne vidis da ona radi glupana od tebe? Kaj ces sam tak mirno sjedit i trpit to?'....
A onda izigrava Majku Bogorodicu, oličenje sva dobra, pogotovo kad nam doma dođe neko, onu u goste. E, meni pozli.
A sad vise nemre mi ona zapovjedat, ne nakom onog fighta, pa sad starog nahuskava. Zlo. Čisto zlo. I onda se čude kak im lažem. A ne, istinu ću im reć. I ona bi trebala bit moja 'mama'. E pa nejde to tak. Nemres u jednom času bit dobra mama a u drugom zla mačeha. A i prekasno je, da čak i da hoće sad počne izigravat mamu. Dala sam joj priliku, zvala sam ju mama, većinom samo kako bi se osječala normalna. Ali nije zaslužila taj naziv. Mama. ponekad se doista pital dal ima neki poremečaj ličnosti. Moram priznat, nekad je stvarno dobra prema meni. Nekad čak zaboravim kak se zna ponašat prema meni. Kameleon.
No stvarno, Ona je samo jedan od moji problema, razloga zašto je život sranje. Samo dio. I dio po dio.... uskoro skupljaš komadiće srca sa poda pokušavajući ih uzalud zaljepit zajedno, još jednom, još samo jednom. Trudim se ne misliti o onom što će se desit kad više neću moć nać komadiće koji fale, kad će nastat ona jedna velika rupa negdje u meni koju neću moć zatvorit.
Vječni optimist. To sam ja. Uvjek spremna za šalu, zajebanciju. I totalno me briga kaj drugi misle. Slobodno me mrzite, ja sam što jesam, i definitivno se nenamjeravam promjenit zbog ikog osim zbog sebe.
I tako ću završit ovaj post. Prvi u nizu, nastalih u boli i sječanju.
Pozz....
<3
